EKSKURZIJA
-Autor: OS škola Ripci, Objavljeno 03.06.2013 14:26
Svi smo nestrpljivo čekali kad će svanuti to jutro, taj 25. svibanj. Ushićeni, razdragani i veseli što smo napokon i to dočekali u jutarnjim smo satima krenuli na putovanje, na ono što se događa jednom u životu i nikad više, na ekskurziju. Odmah smo počeli veselo – pjevajući, šaleći se, razgovarajući o tome što nas čeka iduća 4 dana.
Na naše odredište, u hotel Medena, stigli smo u poslijepodnevnim satima, zauzeli smo svoje sobe i uz kratko nagovaranje nastavnika, otišli na kupanje. Istina, more je bilo ledeno i prolaznici su nas čudno pogledavali, ali nas to nije zaustavilo. Nešto kasnije, kad su svima već mišići bili toliko ukočeni od hladnoće da smo se jedva pokretali, vratili smo se u hotel. Imali smo malo slobodnog vremena, a onda je slijedio put u Trogir. Obišli smo Stari grad, vidjeli mnogo toga, naučili nešto novo i sve je proteklo u odličnom raspoloženju.
Nakon našeg prvog obilaska na ekskurziji i povratka u hotel uslijedilo je užurbano spremanje za izlazak u noćni klub. Pjevanje i plesanje do 2 sata ujutro povelo nas je umorne natrag u sobe, nakon čega je slijedilo okupljanje u jednoj sobi i razgovor i smijeh do jutra.
I tako je svanuo novi dan, vjerojatno najnaporniji od svih. Taj dan trebalo je obići 3 lokacije – Šibenik, Zadar i Nacionalni park Krka. Nakon obilnog doručka u hotelu krenuli smo na put u Šibenik. Posjetili smo gradsku jezgru Šibenika, obišli mnoge utvrde, spomenike, crkve, osjetili smo miješanje različitih kultura što pridonosi zanimljivosti i jedinstvenosti ovog grada. Zatim smo produžili do Nacionalnog parka Krka, koji nas je sve zadivio. Vidjeli smo prirodne ljepote neopisive riječima. Kada smo put nastavili u Zadar, sve nas je najviše dojmila instalacija Pozdrav Suncu i Morske orgulje. Nakon iznimno napornog dana i mnogo novih informacija čekao nas je povratak u hotel. Tu večer nismo imali snage za noćni klub, te smo se svi složili da ćemo ga propustiti tu večer, ali ništa nas nije moglo spriječiti u ponovnom okupljanju u jednoj sobi, razgovora, zabavljanja do kasno u noć.
Treći dan je vjerojatno većini bio omiljeni dan. Naime, imali smo slobodan dan bez obilazaka i obveza, pa smo ga odlučili provesti na plaži i na našu sreću, taj je dan bio prilično vedar. Tog dana smo uživali kupajući se, sunčajući se, te koristeći mnoge sportske sadržaje koje hotel nudi. I tako je prošao još jedan dan. Navečer je uslijedio odlazak u noćni klub, gdje se najviše provodilo zbog činjenice da nam je to zadnja večer na ekskurziji.
I četvrtog, zadnjeg dana našeg predivnog životnog iskustva, uslijedilo je spremanje, čišćenje soba, zatim rastanak sa građevinom koja nam je pružila četiri najbolja dana u životu. Putujući kući, umorni, ali i jako tužni zbog tog što su ta četiri dana tako brzo prošla, svratili smo i u Split. Prošetali se rivom, obišli Dioklecijanovu palaču i još neke važnije spomenike, nakon čega se nastavio put kući.
To vrijeme smo maksimalno iskoristili kao i na početku – pjevajući (iako mnogi od nas sa znatno slabijim glasom), plešući, smijući se svemu onom što se događalo u 8 godina koje su iza nas. Pustilo se čak i suza, shvatili smo da se više nikad nećemo sresti u takvom sastavu, da više nikad nećemo vidjeti sva ta lica na okupu, nikad više nećemo imati toliko ljudi koji nas podržavaju i čine sve jedni za druge.
Tamara Markešić
