Naslovnica

IZLET KROZ BOSNU

-Autor: OS škola Ripci, Objavljeno 12.06.2013 14:26
Sonja je sve dogovorila, odradila i pripremila, a mi smo jednoglasno podržali da idemo na izlet kroz Bosnu i njene gradove. Svanulo je dugo iščekivano jutro. Još dok smo čekali autobus neki učenici su se čudili kako jedan od putnih pravaca prema Sarajevu vodi preko Jablanice i Konjica.

Početna stanica bila je Rumboci (Draganj), a zatim i ostala mjesta kroz Ramu. U Prozoru su ušli razrednici Ružica, Stanko i vjeroučiteljica Snježana. Nakon jutarnje kave valjalo je poći. Vesela atmosfera u autobusu iz trenutka u trenutak podizala se na višu razinu, počinju se čuti prvi stihovi. Kako je put trajao, apetit je rastao.

Svi su se pitali kad će to Sarajevo. Ulazimo u Sarajevo, pojedince u autobusu hvata nostalgija za prošlim vremenima i nezaboravnim studenskim danima. Eh kako je bilo lijepo. Sonja na originalan način objašnjava gdje se što nalazi i govori kako se dosta toga promijenilo. Dolazimo do Baščaršije. Zajedničko fotografiranje kod Sebilja. Zatim krećemo u obilazak od Baščaršije, Ferhadije, Bezistana do Vječne vatre. Učenici razgledaju izloge i govore kako je kod „njih“ svaki dan dernek. Već koncentracija popušta, valjalo se malo osvježiti, a gdje drugo nego sa sladoledom u slastičarni „ Imperijal“. Doći u Sarajevo, a ne probati toliko hvaljene sarajevske ćevape, bilo bi nezamislivo. Vraćamo se do Baščaršije i sjedamo kod kultnog „Želje“. 10 s lukom – neprocjenjivo. A onda jedan jedinstven događaj na Baščaršiji, pridružuje nam se još 50-ak učenika naše škole zajedno sa učiteljima. I oni su došli vidjeti vrelo Bosne i Sarajevo. Ovakav događaj mora se ovjekovječiti zajedničkom fotografijom.

Polako se rastajemo sa Sarajevom i upućujemo se prema Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Tu nas dočekuje fra Zoran. Obilazimo crkvu i jedan od najboljih muzeja u Bosni i Hercegovini. Fra Zoran nas upoznaje sa najstarijim knjigama u BiH i šire, vrlo vrijednim umjetničkim slikama, zatim sa zbirkom najstarijih kaleža te narodnim običajima i građevinama ovog kraja. Učenici su se mogli uvjeriti kako je sutješki samostan vrlo bogat kulturno-povijesnim i umjetničkim sadržajima. Polako se rastajemo sa Kraljevom Sutjeskom, zahvaljujemo fra Zoranu na iscrpnom objašnjavanju, punog srca i novih spoznaja upućujemo se prema Kiseljaku.

Dolazimo u Kiseljak, a tko će nas u Kiseljaku drugo dočekati nego naš Zoka. Čovjek radnik, nasmijan i veseo. Božji putovi su ga doveli od Žepča, Rame pa do Kiseljaka. Bivši njegovi učenici se vesele ovom susretu, a kako i ne bi kad im je podijelio najbolje ocjene i naučio ih svašta. Sjedamo na kavu i sladoled sa Zokom, prepričavaju se ne tako davni školski događaji i izleti dok je još boravio u Rami. Kroz šalu i smijeh rastajemo se.

Nažalost, sve što je lijepo kratko traje. Kao uvijek dobrodošlog gosta, Zoku pozivamo na izlet i kupanje na Ramskom jezeru. Noć se polako spušta, u autobusu je već disco atmosfera, odjekuju stihovi „Mišu moj“. Ulazimo u Vitez. Kako proći, a ne svratiti u FIS. Razgledavanje izloga omiljeno zanimanje naših učenika, a kupi se poneka i stvarčica. Već lagano umorni od putovanja, hodanja i istrošenih glasnica spuštamo se niz Makljen s kojeg nam se oslikava noćni prizor Prozora i jedinstvene Rame. Putovanje završava u Rumbocima, gdje se rastajemo sa učenicima.

U jednom danu razgledati toliko ljepote, upoznati se sa divnim ljudima i veseliti se svakom viđenom detalju možete vidjeti samo u Bosni. „Proći Bosnom kroz gradove“ zajedno sa našim dragim učenicima, kolegicama i kolegama je prelijepo i ugodno iskustvo što će uvijek ostati u dubokom sjećanju.

Zahvaljujemo se svima na lijepom gostoprimstvu i ugodnom druženju.